Samo da ovo ostavim ovdje.

Trebamo svaki dan integrisati da je život istovremeno pravedan i nepravedan, dobar i težak, da su ambivalentni osjećaji okej. Kada smo iznervirani, kratkog fitilja, kada naš nervni sistem nije u ravnoteži, tada naš mozak posljedično misli crno ili bijelo… Ne jedno ili drugo – istovremeno. Integrisati, integrisati, integrisati. Lakše je živjeti, previše je otpora u…

Nastavi čitanje →

Rehabilitacija.

Shvatila sam da je moj osmijeh najdraži ipak meni, jer ga ja osjećam prije svih drugih. Nedostaje mi, strašno. Nedostaje mi moja lahkoća, moja duša na oblaku, ma kako to nekome izgledalo glupo ili prejednostavno. Takvi teški ljudi nisu ni bitni, zajedno sa svojim visoko-intelektualnim promišljanjima, uzvišenim kompleksnostima, svetim zamršenostima, internim diskonekcijama… Nedostaje mi moja…

Nastavi čitanje →

Update.

Od količine obaveza, trčanja, sustizanja i života se razbolim tri puta u tri mjeseca. No, nije da nisam sama tako željela i zacrtala. Iako znam da je previše, svejedno zagrabim toliko i guram se preko svojih granica. Jer hoću. Još uvijek se oporavljam od trećeg puta i osjetim da tijelo vapi za odmorom. Odlučim da…

Nastavi čitanje →

Blur.

Tek sada jasno vidim da sam se za neke stvari uhvatila iz gladi. Okus je bio ovisan, kao kada ti treba brza energija kad kupuješ gladan, pa prvo uhvatiš za čips i čokoladu. Slatko je, tjera te na više, ali bez vrijednih nutrijenata. Uhvatiš se za projekcije, za želje podsvjesnog, i sve ih strpaš u…

Nastavi čitanje →

U orahovoj ljusci, crtajući granice.

Momenat najveće sreće: Onda kada se desio On. Zbog toga sam nastavila dalje svaki puta onda kada bih sebi iskreno rekla da ne mogu. Momenat najveće tuge: Izdaja. Dvije izdaje, vremenski tako blizu. Srećom mogu reći danas, zaista preboljene. Možda i nisam morala toliko da patim, danas svakako ne bih baš toliko. Počinjem da volim…

Nastavi čitanje →