25.06.2017.

Bajramski post.

Krenem da pišem nešto svašta, pa mi nekako suvišno dođe.
Ovih dana mi je taman ovo što dišem, živim.

Nekako sam neutralna prema cijeloj ideji bajramskog slavlja.
Nit mi se gleda rodbina, niti ne gleda. Nešto eto tako.

Pojest ću kući pola kolača, ili čak jedan cijeli.
Onda nigdje drugo neću moći ništa da jedem.

Pitat će me svi dva-tri ista pitanja, i onda se vratiti svom svijetu.
Nekad sebi zbog toga djelujem operisana od osjećaja.

Prosto nekako nisu razvijeni, zakržljali su, i ne da mi se da ih budim i da se nešto trudim zbog ljudi koji i ne mare u suštini.

Ali ima par osoba, koje volim vidjeti. Zbog njih ću se radovati.
I obući ću nešto lijepo, zbog sebe, da mi bude lijepo.

Raduje me i ono što dolazi, jer znam da će doći i neki ljepši Bajrami.

Želim vam što više značajnih stvari, ljudi i veza u životu.
Bajram Šerif Mubarek Olsun svima :)



Stariji postovi