15.06.2018.

Procesi.

Pitala je, šta želiš za Bajram?
Automatski sam odgovorila, sreću.

Sjećam se hladnih bajrama, sjećam se i jako tužnih, pretužnih, sjećam se i lijepih, i shvatam da su oni uvijek odraz stanja u meni.

Ovaj Bajram sam dobro. Nisam tužna.
Postoji u meni žar za borbu, za život, za sebe i moje želje, i spram perioda kada sam bila nekako uspavana i kada mi je dosta toga bilo svejedno, lijepo je.

Možda sam ja i tim svejedno branila, da slučajno nečemu ne pridam značaj, pa da ne bude na kraju kako ja želim. Čuvala sam se toga da me nešto razočara, da ne znam po koji put, ja sama sebe razočaram.

Nije da ja nisam imala snage za borbu u sebi, ali možda je nisam imala više za razočaranja.
Ali negdje sam shvatila da život teče, i da me će me to čuvanje od razočaranja, na kraju najviše razočarati.

Razočaralo bi me što nisam ništa postigla, što se nisam ni usudila da ostvarim neke svoje ciljeve.

I ovaj dan radim na svojim ciljevima, i nije mi teško. Šta ću drugo.

Neka ste sretni i u miru na ovaj Bajram, a ako niste, pomozite sebi s čim možete i koliko je u vašoj moći, da se sljedeći Bajram osjećate bolje.
Ovo svakako govorim i sebi.

Bajram Šerif Mubarek Olsun, i pojedite svi baklavu za mene.

Stariji postovi