17.08.2017.

Ovdje a gdje drugo...

Danas zapravo i nije bilo loše koliko sam mislila da će biti.
Naravno, sve se tiče mog subjektivnog doživljaja, stvarnost oko mene je uglavnom nepromijenjena.

Zanimalo je, čega tu sve ima, pa smo hodale i hodale i hodale...
Dugo nisam doživjela to mjesto detaljno posmatrajući okolinu.

Jako je lijepo.

Nedostaje mi par osoba, a on ponajviše.
Ipak, kući se vratim u prazan prostor, gdje pošto ušetam, odjekuju želja, tuga, nedostajanje, i potisnute suze.

Pa dobro, moram dati samo još par osmijeha, i onda mogu da olakšam dušu.

Pričala bih, a ne znam ni šta.

Prije nekad bih izbjegla bol...nezdravim stvarima po mene, uglavnom ponašanjima.
Sad, neka postoji sa mnom.

Toliko mogu.

Ovaj dan nije bio loš, i bio je ovo istovremeno, težak dan.

Poželjela sam zaista par osoba.
I dohvatit ću ih, sa najviših grana.

Oni rastu baš tu. Moje divne zvijezde, mjesec i jedno Sunce.
Moja mala dragocjena galaksija, stala taman u moje srce...


Stariji postovi