24.05.2017.

A o čemu drugom ja da pišem...

Ne znam da li sam pisala o ovome, ali znam da mi se provlači kroz misli već neko vrijeme.
Riječ o koleraciji između ljubavi i poštenja.

Zaključila sam da je to dvoje meni neodvojivo.

Jer kako ćeš nekoga voljeti a ne poštovati ga...zaista mi ne ide u glavu.
Naravno, svima nama se dese neki propusti jer ne mislimo stalno kako se nešto odražava na drugu osobu, osobu koju volimo, ali to je uglavnom nešto "sitnije" rekla bih.

Poštovanje prema nekome mi znači da neću uraditi ni reći ništa što bi ugrozilo tu osobu, osramotilo je, ili što bi ugrozilo nas i našu vezu. Ono se može još proširiti, ali u suštini to je to.
I sve te ljubavi bez poštovanja...nekako mi se čini potpuno dijametralno.

Kakva mi je to ljubav kad me ne poštuješ, i obratno, kakva mi je to ljubav ako te ne poštujem.
I nije neka. Ako je uopšte?

Iako razumijem da su odnosi među ljudima, pa kompleksna stvar, ali ako se nema poštovanja i ne radi se na tome da se prevaziđu prepreke do istoga, šta je onda ostalo...

Nekako sam mišljenja, da poštovanje treba i zaslužiti i održavati.
Ko će te poštovati ako ti sam ne poštuješ druge, ili sebe čak prije svih...

Ovo mi nekako važi i u ljubavnim odnosima, prijateljskim, pa čak odnosima roditelj-dijete.
Kako roditelj misli da dijete nauči da ga poštuje ako on sam ne poštuje sebe, ako nije dosljedan, ako ne poštuje druge ljude...u suštini ako on to ne pokaže primjerom.

A nagledala sam se takvih roditelja, koji omaše u davanju poštovanja sebi i drugima, pa onda isključivo izazivanjem straha kod djece "zarade poštovanje".

Eto pogledajte ijednu ljubav bez poštovanja, vidjet ćete da to kad tad nekako počne da vehne i nekad ostane sami korov.

Da bih nekog lijepo voljela, neizbježno je i da saznam šta znači poštovanje za tu osobu, za nas.

Lijep neki dan danas :)


Stariji postovi