26.08.2016.

Simple things.

Mi ljudi dijelimo događaje na velike i male, više i malo značajne.
Kada neko dobije auto, kupi stan, dobije posao, dijete, oženi/uda se, diplomira, postigne nešto nakon određenog truda, to su za nas velike stvari.

Tad smo posebno sretni i radosni, dijelimo to sa drugima, što je i prirodno.
Ali sve te 'velike' stvari se ne dešavaju svaki dan.

Između tih velikih stvari, stoji svakodnevan život i događaji, za koje se ne radujemo ni približno.
Doduše, teško je održati ushićenost kada nešto imaš svaki dan, prosto se navikneš.

Razmišljala sam, da ne želim da čekam te neke 'velike stvari' da bi bila sretna i zahvalna.
Zašto bih?

Nekako ovih dana bih samo pisala o krupnim sitnicama.
Nekako me raduje što dišem, jer sve me nešto sjeti na onu Hazel Grace i njene poteškoće sa disanjem kako nam je to predstavio John Green.

Raduje me što mogu da hodam, da gledam, čujem, pričam, sjedim, ležim, da radim, da sanjam, da razmišljam zdravim umom, da se nadam, da plačem, da sjedem i prosto pričam Bogu šta mi se desilo taj dan, i šta bih voljela da mi se desi, jer nekako On ipak najbolje razumije.

Raduje me eto što su ljudi koje volim zdravi i sposobni, i raduje me što ih imam u životu.
Raduje me i kako se dan i noć mijenjaju i kako lišće požuti i pada, i snijeg i kiša i cvijeće i planine i ptice i moj razmaženi mačak.

Imati krov nad glavom i znati da se neko dijete i čovjek možda smrzavaju u nekom šatoru...

Meni su ovo ogromne stvari.

Znam da ljudi uprkos materijalnom prolaze kroz bol, i da materijalno nije sreća, ali ne govorim samo o tome, već o svemu.
Prosto sam živa, znam svoj smisao, i život je tako nesavršen, ali nema veze.

Znam, nadam se, da me čekaju još mnogi dobri trenuci ali i oni drugačiji, kada ću vježbati strpljenje i rastezati svoju ljubaznost i podnošenje do novih granica.

U svemu tome, i do svih tih 'velikih trenutaka', neću da smatram to što sam živa za sitnicu.
I suludo mi je da čekam da se radujem.

I sve češće shvatam da za radovanje i zahvalnost ne treba osmijeh.
To je prosto osjećaj u prsima koji ti izaziva suze na oči, i lijepo ti je.

Tako nekako.


Stariji postovi