21.04.2017.

U orahovoj ljusci.

Sanjam tako san, otvorenih očiju.
Dvanaest je sati, i sve sam što jesam.

San, gdje me najznačajnije osobe, ili osoba, prihvataju. Vole me tako što me prihvataju i podržavaju.

Ili ako ne već to, sanjam san gdje ja sama sebe prihvatam, volim i podržavam. Bez pitanja kako ću, bez pitanja hoće li iko ostati uz mene...bez pitanja i kalkulacija u ljubavi.

"...niko mi ne treba,
Voda i vazduh jedino samo,
I opet, treba mi granica,
Jer da nje nema, do sad bih već bila tamo
Gde stvarno ne želim.
U mojoj ljusci, vladar sam sveta!
Gospode, samo tebe imam iznad svega,
i ne slamaj me,
da me neko drugi krcka ko orah,
bila bi prava šteta."

Sanjam tako o životu gdje imam sredstvo do neprolaznog cilja.
Sanjam o ogromnoj ljubavi gdje mogu da sjednem sa svim svojim granicama, i da mi bude udobno.

Sanjam, a onda se probudim.
Na satu je tek sedam ujutro i ugledam, svoj život.