02.01.2018.

Sve je lakše kad se naspavaš.

Ljudi koji su na "istoj valnoj dužini" sa tobom su pravi blagoslov.
Na istoj valnoj dužini u ljubavi, u poslu, u prijateljstvu, u odnosu prema sebi i drugima.

Na tim dužinama se pronađu slični stavovi, uvjerenja, zanimanja, percepcije, ali pronađu se i razlike, koje opet s druge strane ne znače ništa loše.
Lijepo je biti u stanju prihvatiti da ljudi zaista imaju pravo na različitosti i uvažavati te iste različitosti i njihovo postojanje, tolerisanjem, prihvatanjem, ili nečim od toga za što je persona sposobna.

Te različitosti su između ostalog ono te ljude čini jedinstvenim.

Obično ti ljudi sa kojima se podudaramo, lakše osjete naše granice od onih sa kojima nismo na sličnim dužinama.
To je ono što posebno volim kod takvih ljudi, jer im ne treba baš uvijek naglašavati da nas nešto vrijeđa, da nam smeta, da ne želimo nešto...

Dok sa ljudima sa kojima se ne pronalazimo, to je kao da ti neko tako često (bolno) staje na noge tokom plesa, i obično od takvih ljudi, plesova i bliskosti - odustajem, prosto jer je previše neugodno, bolno ili neodgovarajuće biti blizu njih.

Sa takvima je bitno održavati veće ili manje udaljenosti, za naše dobro.

I tako dođem u situaciju da više ljude ne dijelim kao na porodicu tj. bliske ljudi, i neke tako slične grupe.
Možeš mi biti porodica ali me možeš prečesto boljeti ili biti neugodan, pa ću početi održavati određene daljine sa tobom. Čisto da se zaštitim.

Možeš imati krv najrazličitiju od moje, i biti na istoj valnoj dužini sa mnom, pa mi možeš biti nešto blisko.

Željela sam pisati o skroz nečemu drugome, ali sam se raspisala u vezi ovoga...

***

Shvatila sam da sebi opravdavam to što se držim određenih emocionalnih rana.
Tako što mislim da me štite, da mi daju opravdanje za nešto, i da bez njih ne mogu.

Mislim da mi je to korisno.

I osjećam da mi je sve u svemu, bilo lijepo, i drago mi je zbog toga.
Jer sve je lakše kada se naspavaš.