12.

Još kao dijete i kao jako mlada sam imala istančan osjećaj za ispravno.
Moje želje su bivale čiste i bliske prirodi čovjeka…međutim, nije moglo tako.
Ponekad se zapitam, zašto je moralo biti kako je bilo…i ne razumijem iskreno.
Samo znam da možda zato što sam osjećala bol, zapostavljenost, odbačenost, izdaju, nerazumijevanje, ismijavanje, i kontrolu, jednu stegnutu kontrolu…
Znam da je možda baš to sve zajedno učinilo da mogu dobro da razumijem kako je živjeti sa takvim stvarima.
Osjetiti tuđu bol – to je možda jedan od darova koje je Bog htio da imam.
Iako sada ne bih znala živjeti bez toga, to nije uvijek lagan dar.
Još uvijek se učim kako umiriti plač sopstvene duše, nadajući se da ću jednog dana moći biti prisutna za ljude koji će tražiti isto to umirenje.
Ljubav jeste razumijevanje. Ljubav jeste šira slika i jasniji pogled.
Zbog ljubavi u njemu ne vidim greške, jer one ne postoje – postoji samo razumijevanje.
Stavila bih tačku na razumijevanje, jer samo onaj ko je bio duboko nerazumljen, zna šta je to.
Ljubav vas ne mjeri kako bih procijenila vašu vrijednost ili ispravnost ili postignuće.
Ljubav vas zagrli znajući da već toliko vrijedite.
I toj Ljubavi ništa nije tako komplikovano. Ona će sačekati, jer vas je prepoznala jednog pretposljednjeg mjeseca u godini, i nije osjetila nikakvu prepreku da vas zavoli baš takve.
Znam, bilo je čuđenja…ali njoj je onaj istančan osjećaj za ispravno, za ljubav, pokazao na sve to što je stalo u jedan dugi zagrljaj pronalaženja.
Večeras se povezujem sa tim dubinama u sebi i prihvatam ih kao neminovni dio onoga što jesam.
Naravno da umijem da budem i površna, nekada se čovjek odmori promjenom, međutim jezik moga srca su uvijek bili smisao, dubine, ljubav, poštovanje, razumijevanje, suosjećanje i davanje.
Dvanaest je, naravno, znak za ljubav…
rozabelikova
Nisam prihvatila šablon. Na prvu je teškoća, u suštini je bogatstvo i ono ispravno. Jednog dana će mi biti drago.

2 komentara

Komentariši