24.06.2017.

Skriveni ključevi.

Prije možda dvadeset minuta je ušao u kuću, a ustane u pola 6 ujutro. I naravno da će opet ustati u pola 6 ujutro.
Iskreno, nemam pojma kako izdrži. Kao niti, zašto se ne brine o sebi i ne radi 'umjereno'.

Imam osjećaj da od svih nas, baš on najmanje uživa u životu.
Nekako je kao robot, radi i spava, I brine se o nama, cijeli moj život.

Ne poznajem nesebičnijeg čovjeka, i čak bih i voljela da je malo sebičan.
Da udovolji nekad sebi.

Jer kad ljudi samo daju i daju i daju...to zna biti loše po zdravlje, cijelo stanje čovjeka.
On je osoba koja bi mi zaista skinula zvijezdu s neba.

I već duže vrijeme, godinama, ne vidim sreću u njemu, njima.
I ta nesreća je nešto na što se nikako ne mogu naviknuti.

Iako je sami nesvjesno biraju...
Zato gledam u taj krug, i znam da zaista nije u mojoj moći.

Ali opet...
Žao mi je.


Noviji postovi | Stariji postovi