Trebamo svaki dan integrisati da je život istovremeno pravedan i nepravedan, dobar i težak, da su ambivalentni osjećaji okej. Kada smo iznervirani, kratkog fitilja, kada naš nervni sistem nije u ravnoteži, tada naš mozak posljedično misli crno ili bijelo… Ne jedno ili drugo – istovremeno. Integrisati, integrisati, integrisati. Lakše je živjeti, previše je otpora u…
Kada je u pitanje stavljanje sebe na prvo mjesto, nema okolnog puta. Jasno je kao dan šta to znači i šta tu treba. Svaki pokušaj zaobilaženja zaboli. Govorim da će proći već više od pola godine. Još ovo, još ono. Sad ću ja doći na red, samo što nisam, i naravno da ostanem tamo negdje…
Shvatila sam da je moj osmijeh najdraži ipak meni, jer ga ja osjećam prije svih drugih. Nedostaje mi, strašno. Nedostaje mi moja lahkoća, moja duša na oblaku, ma kako to nekome izgledalo glupo ili prejednostavno. Takvi teški ljudi nisu ni bitni, zajedno sa svojim visoko-intelektualnim promišljanjima, uzvišenim kompleksnostima, svetim zamršenostima, internim diskonekcijama… Nedostaje mi moja…
Od količine obaveza, trčanja, sustizanja i života se razbolim tri puta u tri mjeseca. No, nije da nisam sama tako željela i zacrtala. Iako znam da je previše, svejedno zagrabim toliko i guram se preko svojih granica. Jer hoću. Još uvijek se oporavljam od trećeg puta i osjetim da tijelo vapi za odmorom. Odlučim da…
Meni jako draga osoba je zaboravila svoj email za ovaj blogger i šifru, tako da osim username-a i adrese blogga nema ništa više i ne može se logovati. Tražila sam neki kontakt za blogger.ba da im se obratimo, vjerujem da mogu da pomognu u ovakvim slučajevima, ali ništa ne nalazim, što je čudno, ali sam…
Dugo me nije bilo i mnogo se toga desilo od kada sam zadnji put pisala. Uviđam svoju jednostavnost, dubinu, kompleksnost i nepokolebljiv glas duše. Imam osjećaj da bih umrla kada bih ugušila dušu, što je vrlo vjerovatno i istina. Jer šta je tijelo bez duše. A postalo je vraški teško biti nepokoljebljivo autentičan, ponegdje i…
Tek sada jasno vidim da sam se za neke stvari uhvatila iz gladi. Okus je bio ovisan, kao kada ti treba brza energija kad kupuješ gladan, pa prvo uhvatiš za čips i čokoladu. Slatko je, tjera te na više, ali bez vrijednih nutrijenata. Uhvatiš se za projekcije, za želje podsvjesnog, i sve ih strpaš u…
Sve više shvatam da u ovom životu ostaneš željan svega, možda ponajviše ljubavi. Ljubavi koju bih dala, željna ljubavi u zagrljajima, konstantnosti, pažnji, razumijevanju, podršci… Da te neko sluša svaki dan kakav ti je bio dan, iako je gotovo isti kao onaj jučer i onaj prekjučer… Da te neko vidi i čuje. Da te ne…
Momenat najveće sreće: Onda kada se desio On. Zbog toga sam nastavila dalje svaki puta onda kada bih sebi iskreno rekla da ne mogu. Momenat najveće tuge: Izdaja. Dvije izdaje, vremenski tako blizu. Srećom mogu reći danas, zaista preboljene. Možda i nisam morala toliko da patim, danas svakako ne bih baš toliko. Počinjem da volim…
Putujem iznutra bez mape, bez jasne destinacije, dok bivam vođena pitam se čime. Usput vidim razne prizore. Neki od njih me ganu, ali osjećam da to nije konačna destinacija. Shvatim tu nešto, osjetim šta treba i idem dalje. Pojma nemam šta se tačno dešava i kuda treba da stignem. I onda se desi. Kao plod…