Kada je u pitanje stavljanje sebe na prvo mjesto, nema okolnog puta.
Jasno je kao dan šta to znači i šta tu treba. Svaki pokušaj zaobilaženja zaboli.
Govorim da će proći već više od pola godine. Još ovo, još ono. Sad ću ja doći na red, samo što nisam, i naravno da ostanem tamo negdje iza.
A duša boli.
I šta ćemo sad?
